Jofezu K. je gazdarica za dorucak dala jabuku
Zamislite jednu (metafizičku) posudu.
Neka je od čvrstog materijala.
Neotvorivo je zatvorena.
U njoj su vjera i strah.
Količina je stabilna.
Omjer između V (vjere) i S (straha) nije.
Zamislite pješčani sat.
Tako je promjenjiv omjer V i S.
Vjeru možemo - vrlo lako - zamijeniti snagom. Vjera, uostalom, možda bolje no išta drugo, daje snagu. Znaju svi vjernici: bez obzira na to vjeruju li u više biće, čovjeka ili ljubav. Takvom jednostavnom jednadžbom dobiven je - voila!
- odgovor na jučerašnji mail. Sad je jasno zašto strah i snaga mogu doći u istoj rečenici, a istodobno ne tvoriti ono što bi se moglo nazvati oksimoronom
.
Jedna od stvari kojima me (na)uči(o) jedan Ante, i s kojima se ja duboko, duboko (Big blue... slobodna asocijacija) slazem.
A sada pinklec na rame
! Pih, subota je, dan za izlet! Naime, prošvercat ću preko grane blogosfere - ne treba mi pasoš ni viza
- još malo PR noira, za kanalizaciju i očuvanje dobrog mentalnog zdravlja:
Da je riječ THE najfrekventnija riječ u engleskome, nije neka specijalna vijest; da je riječ B na ćirilici, iliti V na latinici, iliti U na hrvatskome, najfrekventnija riječ ruskoga jezika, isto ne mora u onoga koji taj podatak pročita izazvati ovacije.
Medjutim, kada se samosvijest i nacionalni identitet gradi iz tih dviju cinjenica, e, onda imamo u saci temu danasnjega bloga.
Naime, ugledan je kulturolog, a možda lakrdijaški mudrac, iz navedenoga izveo mali (pseudo)lingvistički izlet u (pseudo)znanstvene zaključke.
The - znači određenje, konkretiziranje, predmetnost, materijalno =
SAD je kapitalističko društvo gdje se sustav vrijednosti difuzno širi od legendarne 'money makes the world go around'. B/V/U - znači unutar nečega, ulazak, znatiželja, isprepletanje, ukalupljenost. Ruka je u ruci, druga ruka je u drugoj ruci, pa treća u drugoj... i tako dobivamo beskonačni i nesalomljivi lanac (bratstva i jedinstva). Taj je lanac u gradu, grad je u državi, država je u atmosferskome omotaču, a sve to zajedno - u svemiru. Rusija je - takvom lingvističko-kulturalnom analizom -
država orijentirana na Drugoga, na kalup, na zajedništvo; gdje se sustav vrijednosti difuzno širi od legendarne 'ruka ruku mije'. Svi ste više ili manje upoznati s mojim zapisima o kseno/homofobičnosti ruske ruke. Ili čak šape. Pa ne treba ići u eksplicitnost detalja.
No ima toga još... Kako počinje Sveto pismo, najautoritetniji spis najautoritativnije i vječne etike?
U početku bijaše riječ... Zato ja mislim da su granice moga jezika i granice moga svijeta, zato ja ovdje nisam ja, zato me nema tamo gdje ne mogu izraziti ono što mislim... a taj (pseudo)lingvist prvo slovo
U citirane rečenice koristi kako bi (neoborivo i jasno) izrazio ono što čini temelje ruske (samo)svijesti:
S Rusijom je zapoceo (moderni, civilizirani) svijet. U Rusiji je zasijano sjeme mudrosti. Rusija je pocetak znanja. Rusija je E BAS ONO mjesto odakle se difuzno sire AMA BAS SVE kulture ove nase raznolike planete.
Loš, jeftin sarkazam s moje strane možda, i
nisam potpuno u pravu, ali
ni potpuno u krivu. Hm, hm... Na današnjoj je naslovnica iskona u jednom trenutku jedna od
must read vijesti bila ona o tome kakvo smo
prvaci svijeta. To što u naslovu slijedi...
u ženskome nogometu na koturaljkama... nikome nije tako važno: dok god smo PRVI i jedini, na najvišemu tronu. Dakle, paralele se - ni ne hoteći - same nameću
.
Međutim, vratimo se Rusiji...
Postoje tumačenja po kojima je zdravom razumu neobjašnjiva krivnja Jozefa K. u Kafkinu
Procesu posljedica prvog grijeha - zbog kojega se i mi ne rađamo čistima i nevinima: gospon Adam, gospodična Eva i jabuka sa zabranjenoga stabla. Baš ta i takva atmosfera tjeskobe pod znakom upitinika - kakva je učinila
Proces genijalnom knjigom - ovdje se susreće na svakom koraku. Misliti o sebi kao izvoru čistoće, altruizma i (dobre) mudrosti - na početku 21. stoljeća - čak i kada ostaje samo u granicama teorije - ravno je
grijehu Adamovom. Cijeli su životni putevi ovdje određeni svojom borbom protiv nevidljivoga, a moćnog neprijatelja. Kao i ono Jozefa K., i na ruskim je licima ispisano jedno veliko i apsurdno
Zašto? . ... živimo kako živimo, zašto nam je duljina radnoga vijeka podudara sa životnim, zašto svi želimo pobjeći, a ne bježimo nigdje osim u samozaborav votke, zašto smo ponosni na sebe tek ako degradiramo drugog, zašto znamo da nam ne slijedi svjetlije buduće... Odgovori na ta pitanja NE NALAZE se u znanstvenim izvodima kakav je onaj spomenutog kulturologa, no u takve je stvari - jasno je kao što su jasni dani peterburških bijelih noći - tako lako vjerovati.
Eto ga vraga!
No, no
, pipi_piaf - packe po prstima! Ni riječi nisam napisala o divnim peterburškim mostovima, 24-satnom danu, galebima i Nevi!
Nedjelja je dan za opuštanje...
Pozdravi i puse,
pipi_piaf
10.06.2006. u 23:56 |
1 Komentara |
Print |
# |
^
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (4)
Srpanj 2006 (13)
Lipanj 2006 (19)
Svibanj 2006 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Sve što jednoj mladoj dami prolazi kroz glavu dok je: 1. daleko od belog Zagreb grada... ili 2. u njemu. Kako god bilo, ona je retro treba, s povremenim cudnim i melankolicnim, ali nikada letargicnim izljevima (njeznosti, ljutnje, ljubavi, paznje, strasti, tuge, nervoze, dosade, optimizma, pesimizma, nade, vjere i posvemasnjega crnila)...
Školjka
Svojim stalnim plačem
uznemiruje more
koje se kida
i propinje
u dubini svake stvari
mučene same sobom.
Ali to ne probija
sebični prostor ljubavi.
(Z. Golob)
SVJESNI I NAMJERNI PLAGIJAT S Georg bloga
... ali nije zlobni ili pohlepni, nego naprosto - nužni...
Poslušajte koji savjet......
Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovaj tekst, i vrijeme kada možete
odabrati hocete li ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena s voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete "Volim te" svome partneru i svojim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru i dajte vremena podjeli
vaših dragocjenih misli s drugima.
OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Loša raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. "Besposlen um je
radionica lošega." A ime lošega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo što. Naši domovi su naše sklonište.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoć.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetališta, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.
I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.
...
KOME NAMIJENJENO?!
... slučajnim BLOG putnicima koje zanima kako je živjeti u wanna-be kapitalističkoj verziji (još uvijek) duboko ukorijenjene utopije 'bratstva i jedinstva'?
Ne zato. Namijenjen je onima koji će me pitati: "I kako je bilo?"... tamo ili vamo... s vasima ili nasima... pa da skratimo muke, ostanemo što vjerodostojniji i sačuvamo (dobro) pamćenje...
DA NE BI BILO ZABUNE...
Čitaoče, teksta nema,
ti si sam na startu,
sve se stvara u tvom duhu,
sude Bonn i Tartu.
Nema teksta pa ni pisca:
piri maštu tvoju
android od rešetkica
sklon kratkome spoju.
Čitalice, nema mene,
ni onih što nudih.
Ostala si samo ti.
E, pa sretna budi.
(I. Slamnig)
Telling Stories
There is fiction in the space between
The lines on your page of memories
Write it down but it doesn't mean
You're not just telling stories
There is fiction in the space between
You and me
There is fiction in the space between
You and reality
You will do and say anything
To make your everyday life
Seem less mundane
There is fiction in the space between
You and me
There's a science fiction in the space between
You and me
A fabrication of a grand scheme
Where I am the scary monster
I eat the city and as I leave the scene
In my spaceship I am laughing
In your remembrance of your bad dream
There's no one but you standing
Leave the pity and the blame
For the ones who do not speak
You write the words to get respect and compassion
And for posterity
You write the words and make believe
There is truth in the space between
There is fiction in the space between
You and everybody
Give us all what we need
Give us one more sad sordid story
But in the fiction of the space between
Sometimes a lie is the best thing
Sometimes a lie is the best thing
Arsen Dedic
Cistim svoj zivot
Cistim svoj zivot
kroz prozor ormar stari
cistim svoj prostor
od nepotrebnih stvari
Gdje li sam ih kupio
gdje sam ih sakupio
Cistim svoj zivot
petkom odvoze smece
kada se nada budi
i kad je blago vece
Cistim svoj zivot
od onih supljih ljudi
kojima vjetar huji
kroz glave i kroz grudi
Cistim svoj zivot
da spasim dok je vrijeme
malu jutarnju njeznost
i gorko nocno sjeme
Cistim svoj zivot
od prividnog svijeta
od ljubavi bez traga
od jeftinih predmeta
Cistim svoj zivot
to hrdja je i tmina
i ostacu bez iceg
al' bolja je tisina
Elegantly Wasted
Look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's running
Why don't me make it rain like we used to
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
Look at all the crimes
Baby's down on the world cause she owns it
Making up her life
Nothing more, nothing less makes it Voodoo
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
We look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's fine
Why don't we make it rain like we used to
We run
We hide
We want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted (feels like, feels like)
Elegantly wasted - you could be right
Elegantly wasted - you could be certain
Elegantly wasted - you could be right
Feels right, feels right
New Angels of Promise
We despair
We are the dead dreams
We take the blame
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the fabulous lovers
I'm a blind man and she's my eyes
Suspicious minds
You didn't feel us coming
In this lonely crowd, it's always time
New Angels of Promise
we despise
Don't fall apart now
We are the silent ones
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the tabular lovers
We listen to the storm
