Su Djin
Shvatili smo, dakle, da se i Einstein može interpretirati na različite načine i da je zato znanje kao takvo - sažeto u kratke sublimne rečenice - zapravo mrtvo. Mišljenje je, međutim, kako vidimo po primjeru gospođe s nadam se trajno i neispravljivo onduliranom kosom - živo
!
Da se maknemo od mrske mi gospođe u vedrije teme i svjetlija mišljenja... - ne na budućnost, ne na prošlost, nego na sadašnjost
. Sada i ovdje su 23 sata i 14 minuta. Još uvijek je dan i još uvijek se nalazim na istome otoke (hm, hm... Mogućnosti otoka Huellbecquea...???), ali! - ima tople vode i ostala sam sa samo jednom, jedinom cimericom - svojom Korejankom. Seoulčankom... No, no
, ispravljajte me, lingvisti....
U ovim mojim zapisima ima prilično cinizma, tuge, nostalgije, ushićenja, nadam se i koje zrnce humora - no nečega kronično fali. Fale ljudi. Živi, zbiljski, novi ljudi.
Su Đin je moja ruska korejanska cimerica s kojom ću dijeliti sobu još samo tjedan dana. Ima 23 godine. Da ima crnu kosu i crne ukošene oči - ne moram, mislim, posebno ni naglašavati. Nikada ne suši kosu fenom i ne koristi spužvu pri tuširanju jer joj se sve spužve čine pregrubima. Nisam mogla zapamtiti njezino ime pa sam je nekoliko tjedana zvala - jednostavno - Sofija. Našli smo da je to ruska inačica njezina korejskoga imena. Tata Su Đin je diplomat, mama kućanica; Su Đin je živjela zapravo vrlo malo u Koreji: većinu je vremena provela u SAD-u, Vijetnamu i Burmi, koja - citiram njezine riječi - ima najljepše na svijetu zvijezde. Su Đin ima starijeg brata i trenutno u Seoulu živi sama. Nema puno prijatelja, možda jednog ili dva. Su Đin se uvijek smiješi, uvijek je smirena i vrlo je draga. Nije teško s njome dijeliti jednu malu sobu. Su Đin bezumno voli, međutim, groblja i horore, i čini se da se baš ničega ne plaši. Doručkuje, ruča i večera rižu. Kuhala mi je jednom korejansku ampre juhu - i čak je, izuzevši obavezne korejanske začine - nalikovala onoj na koju sam ja navikla. Su Đin ne koristi internet, nema mobitel i rijetko se čuje s mamom. Sjećanja jedne gejše na ruskome je čitala otprilike tri mjeseca, guta ruske novine - ne zato što je zanima njihov sadržaj - nego zbog riječi, zbog ruskoga jezika. Su Đin zdjelice prima objema rukama i - iako ima žlicu i vilicu - koristi većinom samo štapiće. Kada sam tek došla, nacrtala mi je malu kartu - kako bi mi pokazala gdje se nalazi dućan. Tada sam vidjela da ima jako sitni, pravilni rukopis - reklo bi se da on pripada skromnim i smirenim ljudima. No, iako ne zna zašto voli argentinski tango, voli ga toliko da je dva puta išla na istu argentinsku predstavu. Su Đin spava na krevetu preko puta moga. Osobito na početku nismo puno pričale - jer smo obje bile utopljene u svoje vlastite misli i jer ona nije mogla gotovo ni riječi izreći na ruskom - ali smo živjele u nekoj čudnoj i ljekovitoj simbiozi: kada bih ja gasila svoju noćnu lampu i odlazila spavati, gasila bi svoju i ona, kada bi se ona ujutro probudila, probudila bih se i ja. Neko ju je vrijeme bilo strah izlaziti - jer je 'kosooka' - pa je sjedila po cijele dane u sobi i čitala. Bila jako mirna. Neko smo se vrijeme obje bojale izlaziti - jer je sve oko nas puno narkomana i skitnica - pa smo svaku večer gledale DVD-e na mome računalu. Nekako smo čak i u tome uhvatile svoj pravilni ritam: jednu večer - ruski film, drugu večer - strani film, jednu večer - ruski film, jednu večer - strani film. Ukupno smo zajedno pogledale .... puno filmova. Su Đin mi je prva otkrila da se u Rusiji može kupiti čokoladni kremasti sir, a ja sam njoj prva pokazala kako se (uspješno) peku palačinke. Su Đin je - čak i kada spava - vrlo mirna. Za razliku od mene - koja nekad spava u položaju kojeg se ni dobar joga majstor ne bi posramio - ona zaspe na leđima, s rukama na prsima... i u istom se položaju budi. Lica Azijata - tako i ono Su Đin - dok spavaju izgledaju poput mumija. Mislim da sam je osvojila nečim sasvim banalnim: bojanjem kose. Ona je stajala kraj mene - punih pola sata - i gledala kako se to radi. U Koreji toga nema. Sviđa joj se ali gotovo svaki komad moje robe, a nakit koji nosim, smatra, citiram njezine riječi: "ne može nositi svatko". Nekoliko je puta ostala s nama plesati cijelu noć i tek bi pred jutro rekla da je umorna. Čak i kada je bilo jako hladno u Petrogradu, njoj je bilo toplo. Dekom se nijednom nije pokrila jer spava na pokrivaču koji je donijela iz Koreje i koji grije. Kada sam ja bila bolesna, taj je pokrivač - bez mnogo rasprave - stavila na moj krevet. Kako završiti ovo bilježenje Su Đin? Nikako, doći će u Hrvatsku, obećala mi je. I ja sam njoj morala obećati da ću je posjetiti u Koreji.
Nekako dosadan i tugaljiv zapis - nije, kvragu, trebao takav ispasti
!
Pozdravi i puse
,
pipi_piaf
07.06.2006. u 23:33 |
1 Komentara |
Print |
# |
^
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (4)
Srpanj 2006 (13)
Lipanj 2006 (19)
Svibanj 2006 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Sve što jednoj mladoj dami prolazi kroz glavu dok je: 1. daleko od belog Zagreb grada... ili 2. u njemu. Kako god bilo, ona je retro treba, s povremenim cudnim i melankolicnim, ali nikada letargicnim izljevima (njeznosti, ljutnje, ljubavi, paznje, strasti, tuge, nervoze, dosade, optimizma, pesimizma, nade, vjere i posvemasnjega crnila)...
Školjka
Svojim stalnim plačem
uznemiruje more
koje se kida
i propinje
u dubini svake stvari
mučene same sobom.
Ali to ne probija
sebični prostor ljubavi.
(Z. Golob)
SVJESNI I NAMJERNI PLAGIJAT S Georg bloga
... ali nije zlobni ili pohlepni, nego naprosto - nužni...
Poslušajte koji savjet......
Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovaj tekst, i vrijeme kada možete
odabrati hocete li ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena s voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete "Volim te" svome partneru i svojim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru i dajte vremena podjeli
vaših dragocjenih misli s drugima.
OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Loša raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. "Besposlen um je
radionica lošega." A ime lošega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo što. Naši domovi su naše sklonište.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoć.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetališta, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.
I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.
...
KOME NAMIJENJENO?!
... slučajnim BLOG putnicima koje zanima kako je živjeti u wanna-be kapitalističkoj verziji (još uvijek) duboko ukorijenjene utopije 'bratstva i jedinstva'?
Ne zato. Namijenjen je onima koji će me pitati: "I kako je bilo?"... tamo ili vamo... s vasima ili nasima... pa da skratimo muke, ostanemo što vjerodostojniji i sačuvamo (dobro) pamćenje...
DA NE BI BILO ZABUNE...
Čitaoče, teksta nema,
ti si sam na startu,
sve se stvara u tvom duhu,
sude Bonn i Tartu.
Nema teksta pa ni pisca:
piri maštu tvoju
android od rešetkica
sklon kratkome spoju.
Čitalice, nema mene,
ni onih što nudih.
Ostala si samo ti.
E, pa sretna budi.
(I. Slamnig)
Telling Stories
There is fiction in the space between
The lines on your page of memories
Write it down but it doesn't mean
You're not just telling stories
There is fiction in the space between
You and me
There is fiction in the space between
You and reality
You will do and say anything
To make your everyday life
Seem less mundane
There is fiction in the space between
You and me
There's a science fiction in the space between
You and me
A fabrication of a grand scheme
Where I am the scary monster
I eat the city and as I leave the scene
In my spaceship I am laughing
In your remembrance of your bad dream
There's no one but you standing
Leave the pity and the blame
For the ones who do not speak
You write the words to get respect and compassion
And for posterity
You write the words and make believe
There is truth in the space between
There is fiction in the space between
You and everybody
Give us all what we need
Give us one more sad sordid story
But in the fiction of the space between
Sometimes a lie is the best thing
Sometimes a lie is the best thing
Arsen Dedic
Cistim svoj zivot
Cistim svoj zivot
kroz prozor ormar stari
cistim svoj prostor
od nepotrebnih stvari
Gdje li sam ih kupio
gdje sam ih sakupio
Cistim svoj zivot
petkom odvoze smece
kada se nada budi
i kad je blago vece
Cistim svoj zivot
od onih supljih ljudi
kojima vjetar huji
kroz glave i kroz grudi
Cistim svoj zivot
da spasim dok je vrijeme
malu jutarnju njeznost
i gorko nocno sjeme
Cistim svoj zivot
od prividnog svijeta
od ljubavi bez traga
od jeftinih predmeta
Cistim svoj zivot
to hrdja je i tmina
i ostacu bez iceg
al' bolja je tisina
Elegantly Wasted
Look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's running
Why don't me make it rain like we used to
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
Look at all the crimes
Baby's down on the world cause she owns it
Making up her life
Nothing more, nothing less makes it Voodoo
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
We look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's fine
Why don't we make it rain like we used to
We run
We hide
We want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted (feels like, feels like)
Elegantly wasted - you could be right
Elegantly wasted - you could be certain
Elegantly wasted - you could be right
Feels right, feels right
New Angels of Promise
We despair
We are the dead dreams
We take the blame
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the fabulous lovers
I'm a blind man and she's my eyes
Suspicious minds
You didn't feel us coming
In this lonely crowd, it's always time
New Angels of Promise
we despise
Don't fall apart now
We are the silent ones
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the tabular lovers
We listen to the storm
