Bez tople, pardon, gorjace vode
Htjedoh pisati o zelenoj travi i poljskome cvijeću i vijenčićima od cvijeća i laticama tratinčice Voli me, ne voli me, voli me, ne voli me, voli me... VOLI ME!... nasmiješenim plavokosim djevuškama s rupicama na obrazima i lepršavim ljetnim haljinama na tijelima... i bosim markantnim muškarcima u bijelim lanenim košuljama... na bijelim pegazima... oko kojih se, citiram riječi plavokose djevuške, "širi neka mistična aura"
...; o propupalome cvijeću i mirisu akacija... o zvjezdanome nebu i sutonu... borovima, ružmarinu i maslinama... pohanim srdelama i kuhanoj blitvi s krumpirom i češnjakom... laganome maestralu u kosi: Zagrljeeeni, zagrljeeeni, kamen gori val se pjeeeeeni... letu galeba i mirisu mora... More, more...
Hej, gdje ste otputovali? Vratite se u (moju ovu) zbilju!
No, no
. Lagano vas tresem za ramena... PROBUDITE SE
!
Jer: a ali nego no već... zlo i naopako... dovraga i bestraga... vragovi i vještice... vampiri i krumpiri...
... iskljucise toplu vodu u mome privremenome domu...
"A bako, bako, zašto imaš tako velike oči?
Da bih te bolje vidio.
A bako, bako, zašto imaš tako velike uši?
Da bih te bolje čuo.
A bako, bako, zašto imaš tako velike ruke?
Da bih te lakše zagrlio."
Ne, ne i ne. Život u Rusiji ne trpi svijet bajke. Ako ste sa mnom i pratite ove riječi, iz razgovora Crvenkapice i vuka uzet ćemo kao ilustrativni okvir unutar kojih bi trebalo čitati ove retke samo ovo:
"A bako, bako, zašto imaš tako velika usta?
Da bih te lakše pojeo!!
I skoči vuk i pojede Crvenkapicu."
Zašto isključiše vodu?
Dokad?
Kto vinovat? iliti Tko je kriv? naziv je jednog romana Černiševskog. No ovdje njegovim postavljanjem ne polučujemo dobre i zadovoljavajuće rezultate. Naime, već sam u 2. tjednu moga boravka ovdje shvatila da sam - za pitanja Zašto? , kao i za traženje dežurnoga krivca - opako fulala državu. Biti u Rusiji i tražiti suvisle uzroke određenih događaja znači raspad (ruskoga) sistema. U Rusiji živi najviše nojeva na kvadratnome metru..
Pa sam se prebacila - preko konjića, hop
- na naziv Gercenova realističkoga romana: Što da se radi? . U tome romanu jedan od junaka, doktor po struci, govori ženi: "...polijevajte se hladnom vodom i više se krećite - nestat će polovina vaših nebeskih/svemirski/kozmoloških maštarija..." Danas je - zbog hladne vode i jogginga - moja mašta opala za 50 %
. Ostao je samo kruuuti realizam.
Što da se radi, dakle, kada tople vode nema, a vas opušta - bolje od ičega - vruuući jutarnji tuš? 
Radi se ovo:
Sastav: Dobre strane neimanja tople vode
Ad 1. tuširanje hladnom vodom dobro je za:
cirkulaciju;
učenje (materijalnoj) skromnosti i duhovnome bogatstvu;
čišćenje uma od svega nevažnoga (jer u tih par minuta tuširanja čovjek - da i hoće - ne može misliti ni o čemu drugome no o tome kako mu je fakin' HLADNO);
ponavljanje lekcije o tome kako se sreća ne krije u materijalnome blagostanju;
možda za celulit - nije? - moram IPAK baciti pogled u novi Cosmopolitan... hm, hm... ne ćemo biti sumnjivi Toma... SVE je dobro u planetarnoj borbi protiv celulita
... hej... bože, bože... otkud mi ovo nesretno ne ćemo, odvojeno napisano... hm, hm... ako Freud ima pravo, ova (ne)slučajna omaška znači samo jedno: da su razine moje nostalgije prešle granice dobrog ukusa... toliko da se priklonih - oh, ne, ne - Babiću...
;
jačanje međuljudskih odnosa (hladne noge traže druge (hladne) noge;
popunjavanje blagajne obližnje saune;
popunjavanje blagajne obližnjega solarija.
Ad 2. hladna je voda općenito dobra jer:
topli čaj ne dođe samo melem za dušu, nego i za tijelo
;
odjednom osamljeni čovjek vidi najbolje prijatelje svuda oko sebe: deka, šal, 100 posto vuneni džemper, da nabrojim samo dio svoje nove ekipe;
se čašica votke napokon popije bez soka od višnje... ALELUJA;
obnavlja se i širi kolekcija mokrih mirišljavih maramica;
otkriva se bogatstvo ponude tekućina za dezinfekciju ruku;
o joggingu se dvaput razmisli, a ako se i ode - tada se ekonomično znoji... Mislili ste da se to ne može? Ma, ljudi, sve se može kad se hoće!
Loših strana ne-imanja tople vode - kad se ovako postave stvari - nema
.
Nego, vratimo se nakratko Aleksandru Ivanoviču (Gercenu)... Lenjin ga je smatrao prvim ruskim piscem koji je masama progovorio jezikom slobodne (ili slobodoumne, čak i raspuštene... ako se poigramo prevodilačkim radom) ruske riječi.
E pa kad je čak TO rekao veeeliki Lenjin
, imam zaleđe završiti ovaj zapis Gercenovim navodnim slobodoumljem. Naime, gospodin ne samo da je monološku riječ smatrao dosadnom nego je i (pravilno i mudro) zaključio da se život ne može misliti bez dijaloga.
I zato HVALA svim komentatorima što mi omogućuju da (manje ili više uspješno) mislim sebe i svoj život.
Pusa razigrana povrh noseva,
pipi_piaf
05.06.2006. u 22:28 |
3 Komentara |
Print |
# |
^
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (4)
Srpanj 2006 (13)
Lipanj 2006 (19)
Svibanj 2006 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Sve što jednoj mladoj dami prolazi kroz glavu dok je: 1. daleko od belog Zagreb grada... ili 2. u njemu. Kako god bilo, ona je retro treba, s povremenim cudnim i melankolicnim, ali nikada letargicnim izljevima (njeznosti, ljutnje, ljubavi, paznje, strasti, tuge, nervoze, dosade, optimizma, pesimizma, nade, vjere i posvemasnjega crnila)...
Školjka
Svojim stalnim plačem
uznemiruje more
koje se kida
i propinje
u dubini svake stvari
mučene same sobom.
Ali to ne probija
sebični prostor ljubavi.
(Z. Golob)
SVJESNI I NAMJERNI PLAGIJAT S Georg bloga
... ali nije zlobni ili pohlepni, nego naprosto - nužni...
Poslušajte koji savjet......
Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovaj tekst, i vrijeme kada možete
odabrati hocete li ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena s voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete "Volim te" svome partneru i svojim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru i dajte vremena podjeli
vaših dragocjenih misli s drugima.
OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Loša raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. "Besposlen um je
radionica lošega." A ime lošega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo što. Naši domovi su naše sklonište.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoć.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetališta, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.
I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.
...
KOME NAMIJENJENO?!
... slučajnim BLOG putnicima koje zanima kako je živjeti u wanna-be kapitalističkoj verziji (još uvijek) duboko ukorijenjene utopije 'bratstva i jedinstva'?
Ne zato. Namijenjen je onima koji će me pitati: "I kako je bilo?"... tamo ili vamo... s vasima ili nasima... pa da skratimo muke, ostanemo što vjerodostojniji i sačuvamo (dobro) pamćenje...
DA NE BI BILO ZABUNE...
Čitaoče, teksta nema,
ti si sam na startu,
sve se stvara u tvom duhu,
sude Bonn i Tartu.
Nema teksta pa ni pisca:
piri maštu tvoju
android od rešetkica
sklon kratkome spoju.
Čitalice, nema mene,
ni onih što nudih.
Ostala si samo ti.
E, pa sretna budi.
(I. Slamnig)
Telling Stories
There is fiction in the space between
The lines on your page of memories
Write it down but it doesn't mean
You're not just telling stories
There is fiction in the space between
You and me
There is fiction in the space between
You and reality
You will do and say anything
To make your everyday life
Seem less mundane
There is fiction in the space between
You and me
There's a science fiction in the space between
You and me
A fabrication of a grand scheme
Where I am the scary monster
I eat the city and as I leave the scene
In my spaceship I am laughing
In your remembrance of your bad dream
There's no one but you standing
Leave the pity and the blame
For the ones who do not speak
You write the words to get respect and compassion
And for posterity
You write the words and make believe
There is truth in the space between
There is fiction in the space between
You and everybody
Give us all what we need
Give us one more sad sordid story
But in the fiction of the space between
Sometimes a lie is the best thing
Sometimes a lie is the best thing
Arsen Dedic
Cistim svoj zivot
Cistim svoj zivot
kroz prozor ormar stari
cistim svoj prostor
od nepotrebnih stvari
Gdje li sam ih kupio
gdje sam ih sakupio
Cistim svoj zivot
petkom odvoze smece
kada se nada budi
i kad je blago vece
Cistim svoj zivot
od onih supljih ljudi
kojima vjetar huji
kroz glave i kroz grudi
Cistim svoj zivot
da spasim dok je vrijeme
malu jutarnju njeznost
i gorko nocno sjeme
Cistim svoj zivot
od prividnog svijeta
od ljubavi bez traga
od jeftinih predmeta
Cistim svoj zivot
to hrdja je i tmina
i ostacu bez iceg
al' bolja je tisina
Elegantly Wasted
Look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's running
Why don't me make it rain like we used to
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
Look at all the crimes
Baby's down on the world cause she owns it
Making up her life
Nothing more, nothing less makes it Voodoo
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
We look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's fine
Why don't we make it rain like we used to
We run
We hide
We want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted (feels like, feels like)
Elegantly wasted - you could be right
Elegantly wasted - you could be certain
Elegantly wasted - you could be right
Feels right, feels right
New Angels of Promise
We despair
We are the dead dreams
We take the blame
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the fabulous lovers
I'm a blind man and she's my eyes
Suspicious minds
You didn't feel us coming
In this lonely crowd, it's always time
New Angels of Promise
we despise
Don't fall apart now
We are the silent ones
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the tabular lovers
We listen to the storm
