Pipi (Duga Čarapa) o svijetu

Mase, Maksimi & Piter

Kovrcavoj Sue, benkovackoj snasi, plavookom proljecu, Karin K., Anji, Asi, Evrim, jednom Anti, meni samoj i svima koji ce iscitati puninu praznine među redovima ovoga teksta.


Različiti mediji stvaraju - koristeći se raznim sredstvima i po mogućnosti prekoračujući granice uobičajene čovjekove percepcije - različite imidže onoga što kane predstaviti. U što je - u današnje vrijeme - najisplativije ulagati? Ja ću reći u razvoj duha i tijela, ali ću time djelomice biti izvan svoga vremena. A to nije dobro biti. Da bih bila uronjena u ovo vrijeme u kojem živimo i da bih slijedila njegove zakonitosti, jedan je odgovor ispravan: riječ je o imidžu. Razvoj duha i tijela nije zabranjen, ali bi trebao biti diktiran stvaranjem poželjnoga imidža. Imidž je drvo koje puno košta, ali i koji brzo rađa ukusne plodove. Imidž je pola sklopljenoga posla i ona iluzija kojoj se prepuste i najveći skeptici.

Niveina je krema ZAISTA meka poput blage ljetnje kiše, Red Bull - snagom placeba - daje ti krila, a Ariel - (uz namakanje u varikinu, znamo to svi) - čisti i one mrlje koje obični deterdženti ne mogu počistiti. Zbog Ane Sasso pila se Pipi, a mene je ona tamnokosa gđica koja tako ležerno - smiješeći se - sjedi na pilates lopti, i još u turskom sjedu, nagnala da kupujem baš onaj jogurt zbog kojeg ću i ja - uz malo vježbe i ustrajnosti - tako zasjesti na kuglu (svijeta) i (pilates) loptu.

Holivudska industrija stvara identitete američkih gradova. Gradovi jesu (kao) ljudi. U zbilji je Times Square prljav, bučan i neukusno nakićen. Na filmu - baš pod onom svjetlećom reklamom McDonaldsa na uglu - padaju najljepši poljupci i rone se najkrokodilskije suze. U zbilji je Beverly Hills sterilan, neljudski tih i snobovski neukusan. U filmu pod palmama mišićavi frajeri šeću čistokrvne pse, u dvorištima se peku roštilji, a iz svake se kuhinje širi miris pite od jabuka. Postoji određeni horizont očekivanja kada čovjek posjeti gradove koje je upoznao zatočenog u kvadrat televizorskoga ekrana. Taj se horizont očekivanja smanjuje svakim novim (zbiljskim) koračajem (zbiljskim) ulicama (zbiljskoga) grada. Moja Amerika iz filmske fikcije postala je njihova Amerika iz zbilje. Nimalo dramatično i vrlo oslobađajuće iskustvo. Zaljubljenost u fikciju nije bila dovoljno jaka da bi se razvila u ljubav.

Dobro je da stvari mogu ići i obrnutim smjerom.

Ruski su filmovi teški, zahtjevni i turobni. Happyendovski raspleti radnje boli bi oči i savjest rusofilske i američkofobske većine. Međutim, uz Nove Ruse došli su na kinematografska platna i nove Maše i novi Maksimi. Te Maše ne ispraćuju - mašući izvezenom maramicom i u suzama - Maksime na frontu, niti ih - obično kao invalide - dočekuju nasmiješene, vjerne i trpne. Novi Maksimi plaču zbog nesretne ljubavi i samoće, a nove Maše ne bivaju praktično odane - samo zbog danog obećanja - Novim Rusima. Današnjim gledanjem filma Piter Fm ugledah jedan posve novi Piter. Prepoznajem na ekranu svoj kafić, prepoznajem svoj park, svoj Uspenski sabor, prepoznajem gužvu u autobusima, prepoznajem guranje ljudi, prepoznajem mostove i, baš kao Maksim, i ja sam - u sličnom raspoloženju kao on - sjedila pogleda uprtog u crnu Nevu. I baš kao Maša - i ja se - kao mušica - brzo migoljim među kordonima ljudi na Nevskom prospektu. Ranije nisam ni primijetila da se i u Piteru dvije avenije spajaju u newyorški Times Square. I da baš tamo, na Naberežnoj reki Fontanki, mogu pasti najljepši poljupci i roniti se najkrokodilskije suze.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Sve što jednoj mladoj dami prolazi kroz glavu dok je: 1. daleko od belog Zagreb grada... ili 2. u njemu. Kako god bilo, ona je retro treba, s povremenim cudnim i melankolicnim, ali nikada letargicnim izljevima (njeznosti, ljutnje, ljubavi, paznje, strasti, tuge, nervoze, dosade, optimizma, pesimizma, nade, vjere i posvemasnjega crnila)...

Školjka

Svojim stalnim plačem
uznemiruje more
koje se kida
i propinje
u dubini svake stvari
mučene same sobom.

Ali to ne probija
sebični prostor ljubavi.

(Z. Golob)



SVJESNI I NAMJERNI PLAGIJAT S Georg bloga

... ali nije zlobni ili pohlepni, nego naprosto - nužni...

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovaj tekst, i vrijeme kada možete
odabrati hocete li ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena s voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete "Volim te" svome partneru i svojim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru i dajte vremena podjeli
vaših dragocjenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!

- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.

- Čuvajmo vesele prijatelje. Loša raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.

- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. "Besposlen um je
radionica lošega." A ime lošega je Alzheimerova bolest.

- Uživajmo u jednostavnim stvarima.

- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.

- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.

- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo što. Naši domovi su naše sklonište.

- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoć.

- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetališta, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.

- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

...

KOME NAMIJENJENO?!

... slučajnim BLOG putnicima koje zanima kako je živjeti u wanna-be kapitalističkoj verziji (još uvijek) duboko ukorijenjene utopije 'bratstva i jedinstva'?

Ne zato. Namijenjen je onima koji će me pitati: "I kako je bilo?"... tamo ili vamo... s vasima ili nasima... pa da skratimo muke, ostanemo što vjerodostojniji i sačuvamo (dobro) pamćenje...

DA NE BI BILO ZABUNE...

Čitaoče, teksta nema,
ti si sam na startu,
sve se stvara u tvom duhu,
sude Bonn i Tartu.

Nema teksta pa ni pisca:
piri maštu tvoju
android od rešetkica
sklon kratkome spoju.
Čitalice, nema mene,
ni onih što nudih.
Ostala si samo ti.
E, pa sretna budi.

(I. Slamnig)


Telling Stories

There is fiction in the space between
The lines on your page of memories
Write it down but it doesn't mean
You're not just telling stories
There is fiction in the space between
You and me
There is fiction in the space between
You and reality
You will do and say anything
To make your everyday life
Seem less mundane
There is fiction in the space between
You and me
There's a science fiction in the space between
You and me
A fabrication of a grand scheme
Where I am the scary monster
I eat the city and as I leave the scene
In my spaceship I am laughing
In your remembrance of your bad dream
There's no one but you standing
Leave the pity and the blame
For the ones who do not speak
You write the words to get respect and compassion
And for posterity
You write the words and make believe
There is truth in the space between
There is fiction in the space between
You and everybody
Give us all what we need
Give us one more sad sordid story
But in the fiction of the space between
Sometimes a lie is the best thing
Sometimes a lie is the best thing

Arsen Dedic
Cistim svoj zivot


Cistim svoj zivot
kroz prozor ormar stari
cistim svoj prostor
od nepotrebnih stvari

Gdje li sam ih kupio
gdje sam ih sakupio

Cistim svoj zivot
petkom odvoze smece
kada se nada budi
i kad je blago vece

Cistim svoj zivot
od onih supljih ljudi
kojima vjetar huji
kroz glave i kroz grudi

Cistim svoj zivot
da spasim dok je vrijeme
malu jutarnju njeznost
i gorko nocno sjeme

Cistim svoj zivot
od prividnog svijeta
od ljubavi bez traga
od jeftinih predmeta

Cistim svoj zivot
to hrdja je i tmina
i ostacu bez iceg
al' bolja je tisina



Elegantly Wasted

Look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's running
Why don't me make it rain like we used to
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted

Look at all the crimes
Baby's down on the world cause she owns it
Making up her life
Nothing more, nothing less makes it Voodoo
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted

We look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's fine
Why don't we make it rain like we used to
We run
We hide
We want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted (feels like, feels like)
Elegantly wasted - you could be right
Elegantly wasted - you could be certain
Elegantly wasted - you could be right
Feels right, feels right



New Angels of Promise
We despair
We are the dead dreams
We take the blame
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the fabulous lovers
I'm a blind man and she's my eyes

Suspicious minds
You didn't feel us coming
In this lonely crowd, it's always time

New Angels of Promise
we despise
Don't fall apart now
We are the silent ones
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the tabular lovers
We listen to the storm