Che porcheria! La mia camera e piena di maladetti scarafaggi!!!

Današnji bi dan bio sasvim prosječno... nezanimljiv... proveden većinom uz knjigu, da se nije dogodilo nešto što će 2. 6. poboldanim slovima upisati kao jedan od važnijih dana u ovoj rusofazi moga života. Hm... Da odmah riješimo sljedeće:
1. ne, nisam odlučila naći blizanca (po bogatstvu) Romana Abramoviča s, po mogućnošću, dva brata;
2. ne, nisam odlučila da je Petrograd - unatoč manama - grad u kojem ću odgajati svoju djecu; i
3. ne, nisam odlučila ostaviti se knjiga i posvetiti život odgoju mačaka i heklanju pulovera djeci iz susjedstva.

Da dove vengono tanti scarafaggi!
(iliti: Otkud li ovdje toliki žohari!)

I tako... Da ne podliježu samo veliki i važni mitovi svojoj demitologizaciji u ovo ludo post-postmodernističko doba, svjedoči i sljedeće: žohari - već spominjane na ovome blogu 'bube s nogama' - se, kaže mit, boje svjetla.

U Petrogradu traju bijele noći.
Žohari se boje dana.



Jednostavna bi udžbenička logika (koju ČAK NI JA nisam odbacila kao nelogičnu) povezala te dvije tvrdnje u jednu olakšavajuću: U Petrogradu nema no više žohara thumbup. Barem oku vidljivih. Wrong!

Demitologizirani mit dana: žohari se NE boje svjetla! Jednog sam takvog uhvatila svojim perifernim vidom, sjedeći na krevetu, čitajući, u SVOJOJ VLASTITOJ SOBI. Coolira on, šeće polako, mirne savjesti, s noge na nogu...

Tko? Što? Gdje? Kada? Pa, pobogu, Kako?! Zašto?!

Kako? Lako. Nije važno kako.

Zašto? Heh... Sa svrhom! ... kako bi me, naime, podsjetilo da je passe vjerovati da će LJEPOTA (tuge) SPASITI SVIJET. Neće rofl, neće rofl, HUMOR će ga spasitiwink. Dok ja naričem i pišem o suzama - zaboravljam da copyright nad smijehom kroz suze pripada Rusiji i - valjda drugi (ipak) znaju bolje od mene balavice - jedini primjenjiv u projektu nazvanom Surviving in Russia.

Stoga čitajte dalje. Slobodan-me-myself-and-I prijevod.

KAKO PREPOZNATI DA ŽIVITE ISPOD SVAKE GRANICE (DOPUSTIVE) BIJEDE? U 20 TOČAKA.

1. Već nekoliko mjeseci krpate jednu svoju mjesečnu potrošačku košaricu.
2. Do mjesta na kojem ćete provesti godišnji odmor ne putujete, nego hodate.
3. Susjedi hvale majonezu koju sami pripremate.
4. Znate gdje se prodaje jeftina svinjska mast.
5. Primjećujete da je sol poskupjela.
6. Užasno poskupjela.
7. Užas, kako je sol poskupjela!
8. Eksplodirala je leća vašeg televizora.
9. Filmove s videokazeta gledate kroz prozor, a plešete na muziku koju čujete kroz zidove.
10. Možete nabrojati 100 recepata od kruha i češnjaka.
11. Čini vam se da tehničarka u žitokombinatu TAKO PUNO ZARAĐUJE!
12. Žena se duri jer je susjed sakupio više flaša od vas.
13. Pokušavali ste se baviti exportom robe na svom starom biciklu.
14. Odlučili ste prodati stari obiteljski aluminij.
15. Vaš je sin u zatvoru, i tamo dooobro zarađuje.
16. Vaš vas hrčak gricka za doručak. Imate problema i s hranjenjem svojim žohara.
17. Vrane su vas istjerale iz kupaone.
18. Vaša odjeća je izašla iz mode, i vratila se u modu, i izašla iz mode, i vra...
19. Imate izdržljive čarape s debelim đonom.
20. Profesor ste kvantne mehanike ili filozofije na fakultetu.

E, sad... Ništa posebno, pomislit će te... Ali no i međutim:

Tako zivi VECINA Rusa. Ne samo oni koji su - svojom ili odlukom trenutnoga ideoloskoga sustava - postali drustveni marginalci. I ne samo alkoholicari. Bez obzira na legendarnu lakirovku stvarnosti, stjece se dojam da tako zivi VECINA.


U tome je kontekstu 20 točaka čisti, jednostavni i by the book smijeh kroz suze. Dooobro usvojena gogoljevska škola. Živi bili pa vidjeli kakva će se budućnost nasmiješiti Rusiji... Zasad ostaje samo smijeh kroz suze, a za onaj od uha do uha ipak treba imati:

malo manje filozofskog i malo više praktičnoga duha
malo manje iluzija i malo više (o)ček(iva)anja deziluzija (u niskom startu)
malo manje vjere u sudbinu i malo više sreću.

Che porcheria. La mia camera e piena di maladetti scarafaggi. (iliti: Kakva svinjarija. Moja soba puna je prokletih žohara.) I točka. Nema potrebe - nakon buđenja smisla za smijeh kroz suze - za uskličnike... povišene glasove, nervozu, bijes i očaj. Ostaje konstatacija.... da je moj od 2 i pol cm mila majka u odnosu na 9 cm - kakvim žohari mogu narasti... da nije dobro zlorabiti Gregora Samsu u banalnim kontekstima (v. zapis 26. 5.)... Ostaje konstatacija nakon koje se ide - laganim i smirenim korakom, i mirne savjesti, kako me (na)uči(o) moj sobni žohar - dalje. U nove izazove.

wave od pipi_piaf

02.06.2006. u 21:10 | 3 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Veljača 2011 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (4)
Srpanj 2006 (13)
Lipanj 2006 (19)
Svibanj 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Sve što jednoj mladoj dami prolazi kroz glavu dok je: 1. daleko od belog Zagreb grada... ili 2. u njemu. Kako god bilo, ona je retro treba, s povremenim cudnim i melankolicnim, ali nikada letargicnim izljevima (njeznosti, ljutnje, ljubavi, paznje, strasti, tuge, nervoze, dosade, optimizma, pesimizma, nade, vjere i posvemasnjega crnila)...

Školjka

Svojim stalnim plačem
uznemiruje more
koje se kida
i propinje
u dubini svake stvari
mučene same sobom.

Ali to ne probija
sebični prostor ljubavi.

(Z. Golob
)



SVJESNI I NAMJERNI PLAGIJAT S Georg bloga

... ali nije zlobni ili pohlepni, nego naprosto - nužni...

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovaj tekst, i vrijeme kada možete
odabrati hocete li ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena s voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete "Volim te" svome partneru i svojim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru i dajte vremena podjeli
vaših dragocjenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!

- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.

- Čuvajmo vesele prijatelje. Loša raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.

- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. "Besposlen um je
radionica lošega." A ime lošega je Alzheimerova bolest.

- Uživajmo u jednostavnim stvarima.

- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.

- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.

- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo što. Naši domovi su naše sklonište.

- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoć.

- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetališta, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.

- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah
.

...


KOME NAMIJENJENO?!

... slučajnim BLOG putnicima koje zanima kako je živjeti u wanna-be kapitalističkoj verziji (još uvijek) duboko ukorijenjene utopije 'bratstva i jedinstva'?

Ne zato. Namijenjen je onima koji će me pitati: "I kako je bilo?"... tamo ili vamo... s vasima ili nasima... pa da skratimo muke, ostanemo što vjerodostojniji i sačuvamo (dobro) pamćenje...smijeh

DA NE BI BILO ZABUNE...

Čitaoče, teksta nema,rofl
ti si sam na startu,
sve se stvara u tvom duhu,
sude Bonn i Tartu.

Nema teksta pa ni pisca:
piri maštu tvoju
android od rešetkica
sklon kratkome spoju.
Čitalice, nema mene,
ni onih što nudih.
Ostala si samo ti.
E, pa sretna budi.

(I. Slamnig)


Telling Stories

There is fiction in the space between
The lines on your page of memories
Write it down but it doesn't mean
You're not just telling stories
There is fiction in the space between
You and me
There is fiction in the space between
You and reality
You will do and say anything
To make your everyday life
Seem less mundane
There is fiction in the space between
You and me
There's a science fiction in the space between
You and me
A fabrication of a grand scheme
Where I am the scary monster
I eat the city and as I leave the scene
In my spaceship I am laughing
In your remembrance of your bad dream
There's no one but you standing
Leave the pity and the blame
For the ones who do not speak
You write the words to get respect and compassion
And for posterity
You write the words and make believe
There is truth in the space between
There is fiction in the space between
You and everybody
Give us all what we need
Give us one more sad sordid story
But in the fiction of the space between
Sometimes a lie is the best thing
Sometimes a lie is the best thing

Arsen Dedic
Cistim svoj zivot



Cistim svoj zivot
kroz prozor ormar stari
cistim svoj prostor
od nepotrebnih stvari

Gdje li sam ih kupio
gdje sam ih sakupio

Cistim svoj zivot
petkom odvoze smece
kada se nada budi
i kad je blago vece

Cistim svoj zivot
od onih supljih ljudi
kojima vjetar huji
kroz glave i kroz grudi

Cistim svoj zivot
da spasim dok je vrijeme
malu jutarnju njeznost
i gorko nocno sjeme

Cistim svoj zivot
od prividnog svijeta
od ljubavi bez traga
od jeftinih predmeta

Cistim svoj zivot
to hrdja je i tmina
i ostacu bez iceg
al' bolja je tisina



Elegantly Wasted

Look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's running
Why don't me make it rain like we used to
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted

Look at all the crimes
Baby's down on the world cause she owns it
Making up her life
Nothing more, nothing less makes it Voodoo
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted

We look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's fine
Why don't we make it rain like we used to
We run
We hide
We want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted (feels like, feels like)
Elegantly wasted - you could be right
Elegantly wasted - you could be certain
Elegantly wasted - you could be right
Feels right, feels right




New Angels of Promise
We despair
We are the dead dreams
We take the blame
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the fabulous lovers
I'm a blind man and she's my eyes

Suspicious minds
You didn't feel us coming
In this lonely crowd, it's always time


New Angels of Promise
we despise
Don't fall apart now
We are the silent ones
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the tabular lovers
We listen to the storm